ŽENSKI AKT KROZ POVIJEST

Sažetak

Žena je oduvijek bila velika inspiracija umjetnika. Prikazi golog ženskog tijela u različitim položajima, pokretima i držanjima mogu se naći u svim razdobljima ljudske povijesti, od starijeg kamenog doba, preko neolitika, do drevne istočnjačke umjetnosti i antike. Zahvaljujući tim artefaktima može se sa sigurnošću konstatirati kako je žena vječni motiv, nadahnuće i muza umjetnika. Međutim, ono što se mijenjalo kroz stoljeća je poimanje ženske ljepote i može se reći kako je danas ono drukčije nego što je bilo „jučer“, a za neko određeno vrijeme bit će opet drukčije nego „danas“. Tako se povijest reciklira, secira u jednom zamršenom krugu, a ono što ostaje konstanta je prisutnost žene u umjetničkim formama. Žensko tijelo i dalje ostaje izvor divljenja, a mijenja se način umjetničke interpretacije žene i njezine osobnosti.

Mijene interpretacije ženskog tijela mogu se pratiti od neolitičkih pojednostavljenih kiparskih oblika do skoro trodimenzionalnih aktova ženskih boginja na Starom Istoku. Ženu se potom prikazuje kroz uglate i apstraktne forme u staroegejskoj umjetnosti, da bi u kasnoj umjetnosti Ahajaca žena u kiparstvu bila prikazivana poput živa stupa s mekim linijama. Naznačene mijene u načinu prikazivanja ženskog tijela nastavile su se kroz čitavu ljudsku povijest te će se, može se sa sigurnošću reći, nastaviti i dalje.