ANALIZA NESAVRŠENOSTI LIKOVNOG IZRIČAJA UNUTAR APSTRAKTNOG EKSPRESIONIZMA
Ključne riječi:
apstraktni ekspresionizam, psihologija umjetnosti, nesavršenost, emocionalni izričaj, apstraktna forma, boja, unutarnji svijetSažetak
Rad istražuje psihološke i emocionalne aspekte nesavršenosti unutar apstraktnog ekspresionizma, promatrajući umjetničko djelo kao prostor dijaloga između unutarnjeg svijeta umjetnika i promatrača. Polazeći od teorijskih uporišta psihologije umjetnosti te povijesnog i stilskog konteksta apstraktnog ekspresionizma, analizira se način na koji nesavršenost postaje autentičan izraz unutarnjih konflikata, emocionalnih stanja i nesvjesnih procesa. Poseban naglasak stavlja se na ulogu boje, geste i apstraktne forme kao nositelja psihološkog značenja, kao i na empatijski odnos između umjetničkog djela i promatrača. U radu se razmatraju primjeri ključnih predstavnika apstraktnog ekspresionizma i lirskog apstraktnog izraza, uz povezivanje teorijskih razmatranja s osobnim umjetničkim istraživanjem.
Zaključno, rad potvrđuje da apstraktni ekspresionizam omogućuje slobodno i iskreno suočavanje s nesavršenošću kao vrijednošću, pri čemu umjetnost postaje sredstvo samospoznaje, emocionalnog oslobađanja i dubljeg razumijevanja ljudske psihe.
