SUODNOS CRTEŽA I BOJE U UMJETNIČKOM DJELU

Abstract

Metodološko-istraživačkim pristupom predstavljena je jedna nova analiza umjetničkog djela. Istraživački rad nakon uvodne točke započinje s analizom crteža i boje kroz povijesnu sintagmu. Još u pećinskim crtežima i slikama čovjek se počeo vizualno izražavati kroz crtež i boju. Kasnije će to izražavanje postati više od potrebe te prerasti u svojevrstan doživljaj i osobni umjetnički pečat. Nakon toga, u trećoj točki dat će se naglasak na formu kroz boju i crtež. Umjetnik će njome postavljati brojna pitanja i tražiti odgovarajuća nova rješenja. U strogim i iznimno zahtjevnim disciplinama umjetnik je oduvijek tražio vlastitu formu, uzimao već postojeće tradicionalne vrijednosti i nadograđivao ih vlastitim vrijednostima. Tragajući za novim oblikom, on je zadržavao i već iskazane, provjerene oblike i forme. Također, u četvrtoj točki postavljeno je i pitanje samog razgraničenja crteža i boje u slici, te crteža kao nositelja slike i introspekcije boje. Daljnja analiza u konačnici dat će i determinaciju stila, osobnog izraza kroz crtež i boju u kojoj će se dati vlastiti originalni teorijski doprinos na obrađivanu temu. Upravo je bit umjetnika i umjetnosti općenito – ispitati formu u prostoru, nastojati ju odrediti u vremenu i prostoru u kojem umjetnik egzistira te time dati svoj doprinos i stav.